Novosti s glazbene scene Hrvatske : Živa i zdrava
Zoran Stošić, Zagreb
Ponekad se čini da vrijeme stoji, ili pak da teče tako brzo da ga je nemoguće pratiti, a kamoli shvatiti. Kažu da postoji samo sada, jer prošlo je prošlo, a buduće još nije došlo. A kako stvari sada stoje, glazba se, unatoč vremenu koje juri ili stoji, drži prilično dobro. Ako je živa i zdrava, glazba je uvijek prava.
Negdje 2024. godine Edo Maajka je nastupio s Jazz orkestrom HRT-a, spajajući pritom ono što bismo lako nazvali nespojivim, i pogriješili. Spoj je to što solo muziciranje čini metafizičkim iskustvom, kada se pojedine energije, kako se to otrcano ali prilično točno kaže, množe, a ne samo zbrajaju. Svaki član orkestra u njemu igra važnu i čujnu ulogu, ali kad se njihovom notnom zapisu prilijepi neskriptirani Edo, može početi živa svirka koju dotad nisu imali ni Edo ni jazzeri.
Nastup iz 2024. u dvorani Gorgona su ponovili još par puta, završno u rasprodanom Lisinskom godinu kasnije, a onda su sve to u studijskim uvjetima snimili za ploču koja je ovih dana osvanula pred širokom publikom koja nije bila te sreće da nazoči nekom od tih koncerata. Album „I like to dance“ najavljen je istoimenim singlom, radi se o pjesmi na kojoj su se Edi pridružili Vojko V i Buda.
Momak kojeg su na susretima s publikom uoči odlaska na Eurosong jednako razvlačile i bake i unuke, a i pokoja mama, preživio je sve ono što popularnost tog formata nosi. Iako je svojom hit pjesmom dao do znanja otkud energetski i glazbeno dolazi, postojala je opasnost da komercijalist u njemu odluči unovčiti trenutak i sa smiješkom naglavce padne u estradnu baru, makar ona bila i bjelosvjetska.
Baby Lasagna sad napokon radi ono što je oduvijek želio, barem sam tako kaže. Niže singlove koji redom nalaze publiku diljem svijeta, premda se ne radi o glazbi koja je po bilo čemu autentična. Ili možda upravo zato? Najnoviji singl „Sedated“ ima sve već poznate elemente, đipanje đipanja radi, ali i brojne reference koje će svatko shvatiti na svoj način, a samo rijetki se sjetiti čak i Ramonesa. Da zaključimo, Ramstein za strine i tete možete voljeti i bez da ga razumete.
Za kraj se prepustimo glazbi umjetnice koja svoje radove potpisuje kao Živa, a u dokumentima koje je seleći se u daleku Australiju usput pokazivala piše da se zove Lucija Ivšić. Tamo stvara glazbu koju izvodi i uživo, na nastupima koji dobro prolaze kod publike pa će tako i njen drugi album koji je vizualno duhovito naslovila kao ŽIIVA. Za one pred zvučnicima bez slike, riječ „živa“ je napisana velikim tiskanim slovima, ali uz dva slova I, koja tako čine rimski broj 2. Nekada predvodnica punk benda Punčke, danas je uronjena u atmosferu, prekompleksnu da bi je uopće krenuli razjašnjavati, uz opasnost da sve skupa ne izvučemo iz konteksta pa možda najbolje da samo... slušamo.
