Najveća reforma mirovinskog sustava u Njemačkoj?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 30.06.2026. 17:56 Min.. Verfügbar bis 30.06.2027. COSMO. Von Maja Maric.
Najveća reforma mirovinskog sustava u Njemačkoj?
Stand:
Maja Marić, Filip Slavković, Boris Rabrenović
Njemačka priprema jednu od najvećih reformi mirovinskog sustava u posljednjim godinama. Od duljeg ostanka na tržištu rada do novih obaveznih uplaćivanja u investicijske fondove. Dok vlada kancelara Friedricha Merza tvrdi da su promjene nužne zbog demografije i sve većeg pritiska na sustav, sindikati i dio javnosti upozoravaju na dodatno opterećenje zaposlenih. Maja Marić i Filip Slavković analiziraju što se mijenja i zašto bi ova reforma mogla promijeniti pravila igre za sve generacije.
Njemačka ponovno raspravlja o jednoj od svojih najvećih društvenih tema - mirovinama. Kako osigurati dostojnu starost u zemlji koja stari, ima sve manje radno aktivnih ljudi i sve veći broj umirovljenika? Nova mirovinska reforma, koju savezna vlada predstavlja kao nužan odgovor na demografske promjene, već izaziva burne reakcije.
Dok ekonomisti upozoravaju da sadašnji sustav dugoročno postaje preskup i da će mlađe generacije snositi sve veći teret, sindikati strahuju od smanjenja socijalne sigurnosti i mogućeg produljenja radnog vijeka. Kancelar Friedrich Merz poručuje da se reforme ne provode "iz zabave", nego zato što su neizbježne, te najavljuje da želi u cijelosti provesti prijedloge stručne mirovinske komisije.
Što predviđaju novi planovi, zašto ih gospodarstvo uglavnom pozdravlja, a sindikati kritiziraju, i što bi sve to moglo značiti za različite generacije u Njemačkoj, saznajemo u razgovoru sa kolegom Filipom Slavkovićem.
Filipe, u Njemačkoj se u penziju ide sa 67 godina starosti.
Tako je, Majo. Mada ima i nekih izuzetaka. Starosna penzija je moguća i obavezna za sve zaposlene od trenutka kad napune 67 godina. U penziju se može otići i na osnovu radnog staža odnosno: ako si 45 godina redovno plaćala penziono osiguranje, možeš da odeš u penziju iako nisi napunila 67 godina. To pravilo, dakle, važi za one koji su počeli da rade pre navršene 22 godine i uvek su radili u tzv. stalnom radnom odnosu. U prevremenu penziju mogu da odu zaposleni koji su najmanje 35 godina redovno uplaćivali u penzioni sistem iako nisu napunili 67 godina starosti ali im se onda penzija umanjuje po posebnoj metodologiji koju obračunava Nemačko penziono osiguranje. To Deutsche Rentenversicherung inače obračunava sve penzije i svakom zaposlenom već tokom radnog veka šalje godišnje izveštaje o tome koliku bi penziju mogla da očekuju – na osnovu plate.
Kad smo već kod toga: kolika je uopće trenutno u prosjeku mirovina u Njemačkoj?
Visina penzije, naravno, puno varira u zavisnosti od zarade tokom radnog veka a to opet zavisi od mnogih faktora. Među sadašnjim penzionerima postoje velike razlike u visini penzija između žena i muškaraca, jer su žene u prošlosti češće bile domaćice odnosno, ako su bile zaposlene, radile su u sektorima sa nižim platama. Ako govorimo vrlo generalizovano, može se reći da je u proseku penzija u Nemačkoj, za one koji se nisu prevremeno penzionisali, trenutno oko 1.800 evra mesečno – bruto. Prosečna bruto mesečna plata zaposlenih na puno radno vreme inače je oko 5.000 evra.
Pošto naglašavaš "bruto": treba imati u vidu da se mirovine u Njemačkoj oporezuju.
Zaposleni u Nemačkoj i na penziju plaćaju porez na dohodak, kao i zdravstveno osiguranje. Kod svih koji su osigurani kroz sistem javnog zdravstvenog osiguranja, koje uključuje i osiguranje u slučaju nege, u Krankenkasse se direktno uplaćuje oko 11 odsto od bruto-penzije tako da na žiro-račun stiže suma umanjena za socijalna davanja. Porez na dohodak se ne plaća na punu sumu penzije već samo na onaj deo koji prelazi zakonski određena ograničenja zvana Freibetrag ili Steuerfreibetrag što je suma koja je oslobođena obaveze oporezivanja. Svi ti iznosi se pomalo menjaju svake godine pa oni koji 2026. odlaze u penziju moraju da oporezuju 84 procenta svoje penzije dok su poreza na dohodak kompletno oslobođene penzije niže od 1.030 evra mesečno. S druge strane, porez se i u penziji plaća na prihode od iznajmljivanja stana ili investicija u akcije.
Sad smo spomenuli dvije stvari koje su možda i najbitnije u velikoj reformi mirovinskog osiguranja koju je vlada kancelara Friedricha Merza započela krajem prošle godine, a koji treba u potpunosti stupiti na snagu početkom naredne, nakon što najveći dio bude usvojen do kraja ove godine…
Misliš na pitanja oporezivanja i na investicije u akcije?
Upravo to. Jedna velika izmjena odnosi se na prihode koji se ne oporezuju…
Još krajem prošle godine nemački parlament je većinom glasova vladajuće koalicije usvojio prvi paket izmena zakona o penzionom osiguranju kojim je, pored ostalog, penzionerima omogućeno da dodatno zarađuju do 2.000 evra mesečno a da na taj prihod ne moraju da plaćaju porez. To je s jedne strane primljeno kao pozitivna reakcija na činjenicu da ljudi žive, i da su radno sposobni, sve duže. S druge strane je, međutim, kritikovano to što će ova mera najmanje, verovatno, pomoći onima sa najmanjim penzijama jer niske penzije uglavnom imaju ljudi koji su radili slabije plaćene poslove a to su po pravilu do sada bila zanimanja koja su fizički naporna pa je upravo od tih ljudi nerealno očekivati da će moći značajnije dodatno da zarađuju sad kad su penzioneri.
Druga velika izmena tek treba nastupiti i odnosi se na investiranja na tržištu kapitala…
Kapitalrente odnosno penzija iz dobiti u ulaganja na finansijskom tržištu je možda i ključni deo ove reforme penzionog osiguranja koju vladajuća crno-crvena koalicija Fridriha Merca želi da progura kroz Bundestag do kraja 2026. Za taj investicioni element u penzionom osiguranju Merc se dugo zalagao i pozivao se na pozitivne slične primere iz skandinavskih zemalja. Sada su se kancelareva Hrišćansko-demokratska unija, CDU, i njena sestrinska stranka iz Bavarske, Hrišćansko-socijalna unija, CSU, saglasile s manjim koalicionim partnerom, Socijaldemokratskom partijom Nemačke, SPD, oko velikog paketa penzione reforme u 33 tačke. Taj katalog reformi sačinila je komisija koju je vlada posebno za to i angažovala pre pola godine i koja je pre nedelju dana predstavila te svoje predloge. Jedan od predloga jeste i da se uvede obavezna uplata u državni investicioni fond do dva odsto od bruto mesečnog dohotka, pri čemu bi polovinu uplaćivali direktno poslodavci a polovina bi se odbijala od plate zaposlenih. Tim investicionim fondom rukovodila bi npr. nacionalna banka, Bundesbank, i on bi ulagao u različite privatne fondove odnosno raznovrsne deonice čime bi, ako se ima u vidu dosadašnji rast vrednosti na berzama, taj kapital bio uvećavan za pet do deset odsto.
Dakle, ukoliko zarađujem onu prosječnu njemačku punu plaću od 5.000 eura mjesečno bruto, osim svih poreza i davanja koja mi se sada već odbijaju od dohotka, još 50 eura će mi se odbijati na ime dodatnog mirovinskog osiguranja putem investicija u burzovne fondove; i još 50 eura će u takav državni mirovinsko-investicijski fond uplaćivati firma za koju radim. Za početak: minus na računima.
Tako je. Međutim, prema procenama stručnjaka koji su bili deo te komisije za reformu penzionog sistema, svi zaposleni bi i inače svakako morali da plaćaju sve više za penziono osiguranje jer se u sadašnjem sistemu u ovoj godini za penzije od bruto plata izdvaja 18,6 procenata a već za dve godine će taj postotak porasti na 19,9. Dakle najkasnije od 2030 već će više od petine bruto plate odlaziti na penziono osiguranje, ukoliko se ništa u zakonima ne promeni. Razlog tome je što je ljudi koji primaju plate i uplaćuju u penziono osiguranje sve manje dok je penzionera sve više pa će u buduće biti potrebno sve više i više novca u penzionom fondu. Pri tom ta mera uvođenja obaveznih investicija na tržište kapitala iz državnog penzionog fonda može da počne da donosi profit tek od 2040. Za oni koji u međuvremenu idu u penziju manjak profita će se u početku pokrivati iz budžeta.
Pitanja održivosti penzionog sistema nisu vezana samo uz Njemačku. Isti problemi postoje i u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Sloveniji. Razlika je tek u tome što su neke zemlje taj problem osjetile mnogo ranije. U Hrvatskoj danas na jednog umirovljenika dolazi tek oko 1,4 zaposlenih, a u dijelovima Bosne i Hercegovine taj se omjer približava gotovo jedan naprema jedan. Zato se i u regiji sve češće govori o istom pitanju koje danas dijeli njemačku javnost, a to je kako financirati starost u društvima u kojima je sve manje radnika, a sve više umirovljenika.
Ali to nije jedini aspekt ove teme. Obično, kada se krene u raspravu o mirovinama, uglavnom se sve svodi na tehničke rasprave o doprinosima i dobnim granicama, o tome tko će imati pravo na koliko i sa koliko godina. Ali pitanje na koje se uglavnom ne odgovara, a tiče se gotovo svake obitelji je - kakva će biti starost današnjih i budućih generacija?
Nekada su ljudi odrastali uz uvjerenje da je mirovina sigurna i da će biti dostatna. Sada znamo da prosječne mirovine pokrivaju sve manji postotak životnih troškova. Osim toga, ne živi se više tradicionalno. Prije su obitelji brinule o starijim članovima obitelji, a sada tu ulogu preuzimaju institucije, domovi za starije i sustavi skrbi. Zbog sve više korisnika, i taj model se nalazi pod pritiskom, a i samim umirovljenicima podiže troškove života.
A tu je i produžen životni vijek, ali ne nužno i radna sposobnost. Što znači da mnogi žive dvadeset ili trideset godina nakon umirovljenja, što bitno mijenja računicu sustava koji je do nedavno "računao" na samo desetak dodatnih godina. Sve to dovodi do porasta nepovjerenja prema sustavu u mnogim europskim zemljama i stvara osjećaj da će buduće generacije morati same osiguravati dio prihoda za starost. Što je popriličan zahtjev u sistemu koji ne ostavlja previše prostora za slobodno vrijeme, a uz to oporezuje dodatnu zaradu.
Vlada i brojni stručnjaci su, uprkos problemima koji se mogu očekivati u provođenju reformi, suglasni da je neophodno mijenjati sadašnji mirovinski sustav jer on dugoročno nije financijski održiv.
U Nemačkoj nije samo sve manje zaposlenih, već i broj stanovnika, posle nekoliko godina rasta, ponovo pada. Porast broja stanovnika beležen je isključivo zahvaljujući doseljavanjima ali je u par poslednjih godina povučena migraciona kočnica tako da je ovde krajem 2025. živelo 83,5 miliona ljudi a od njih su više od 19 miliona bili penzioneri. Penzionera će pri tom biti sve više jer se prema poslednjim proračunima Instituta nemačke privrede očekuje da za deset godina dodatnih više od četiri miliona zaposlenih ode u penziju. Istovremeno će se nastaviti i negativni demografski trend jer se rađa mnogo manje ljudi nego što ih u Nemačkoj umire tako da ćemo za dve decenije ovde, prema procenama, imati 81 milion stanovnika od kojih će izgleda četvrtina biti penzioneri.
Trenutno je u Njemačkoj radno aktivno 46 miliona ljudi, ali na poslovima za koje se plaća osobni dohodak, od koga se onda odbija uplata za mirovinsko osiguranje, njih radi 35 miliona, dok su ostali u nekoj vrsti zaposlenja bez socijalnih davanja kakav je tzv. Mini-Job, ili samostalni poduzetnici i sl.
I sve te ostale grupe radno aktivnog stanovništva bi takođe trebalo da budu obuhvaćene reformom penzionog osiguranja. To je navedeno u onih 33 tačke paketa reformi koje je razradila ekspertsko-partijska komisija a vlada u potpunosti prihvatila pre nedelju dana i sutra na sednici kabineta treba da je zvanično uključi u vladinu proceduru za usvajanje zakona. Planirano je da svi ti novi zakoni i izmene postojećih budu prihvaćeni u parlamentu do kraja ove i stupe na snagu sledeće godine. A jedna od promena je i da mini-džob, dakle zaposlenje s minimalnom zaradom bez plaćanja poreza i socijalnih davanja, bude uključen u penzioni sistem tj. da se i od mini-džoba odbija doprinos za penziono osiguranje. I oni koji rade samostalno bili bi obavezni da uplaćuju u penziono osiguranje što bi značajno uvećalo broj ljudi koji doprinose državnom penzionom fondu. Jedini za koje još nije postignuta saglasnost oko toga kako da budu uključeni u penzioni sistem su državni činovnici i poslanici u Bundestagu odnosno u parlamentima saveznih zemalja. Za činovnike je usaglašeno da njihov broj treba da se smanji, pored ostalog i zato što primaju poseban vid penzije koja se na nemačkom i zove Pension i plaća se iz godišnjeg budžeta; dok se klasična penzija zove Rente.
Njemački mirovinski sustav je baš onoliko kompliciran koliko se to od njemačke birokracije i očekuje.
Zato je i njegova reforma veliki poduhvat sa koje god strane da se započne, uvek će druga strana imati dobre razloge da kritikuje promene koje se sprovode i traži druge izmene koje nisu u planu. Tako je i sada, pa se čini da su najavljenim katalogom više zadovoljni poslodavci, ekonomisti i konzervativno-liberalni političari dok su uglavnom nezadovoljni levičarski političari, sindikati i karitativne organizacije. I jedni i drugi su primetili da u katalogu reformi nema mere koja se često pominjala: pomeranje starosne granice za penzionisanje na 70 godina. Nemice i Nemci neće još uvek ići u penziju tek sa 70 godina, starosna granica će se pomeriti samo za pola godine na 67,5 i to postepeno, počev od 2032. pa do 2041. a onda će se razmatrati eventualna dalja pomeranja.
Uz to se praktički još ukida i ono pravo na prijevremenu punu mirovinu poslije 45 godina radnog staža.
Kao olakšanje se u slučajevima kada su radnici već uplaćivali 45 godina za penziono osiguranje ali nisu napunili 67, odnosno u buduće 67,5 godina, navodi da će u svakom pojedinačnom slučaju, praktično iz zdravstvenih razloga, biti odlučivano da li će zaposleni ipak moći da ide u mirovinu s punom penzijom. I u novom paketu mera ostaje mogućnost odlaska u mirovinu sa 35 godina radnog staža ali sa smanjenom penzijom, mada se starosna granica za tu opciju pomera sa 63 na 64 godine. Takođe se pomera starosna granica za zakonsko pravo na rad i pola radnog vremena na osnovu starosti, tzv. Altersteilzeit, i to sa 55 na 58 godina. I kad smo već kod brojki: cilj svih ovih mera je, kako se navodi, da se visina penzija koje se isplaćuju zadrži na nivou nešto ispod polovine visine neto plata isplaćivanih u poslednjim godinama rada a da u perspektivi budu i više. Sada su penzije na nivou od 48 procenata od neto ličnih dohodaka ali bi bez promena zakona i taj nivo opadao a i penzioni doprinosi rasli. A da bi se podigao nivo penzija, vlada planira da usvoji i predlog komisije prema kojem će svi poslodavci biti obavezani da uplaćuju penziono osiguranje iz preduzeća, tzv. Betriebsrente, što sada inače garantuju samo firme u kojima važi kolektivni ugovor.
