Manje za isti novac - što je to shrinkflacija?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 09.09.2026. 21 Min. 6 Sek.. Verfügbar bis 09.09.2027. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Manje za isti novac - što je to shrinkflacija?
Stand:
Nenad Kreizer, Maja Marić, Amir Kamber
Shrinkflacija i skimflacija novi su pojmovi koji opisuju pokušaje da se potrošače prevede žedne preko vode. Manje ili slabija kvaliteta za istu ili višu cijenu. Ove pojave nisu na prvi pogled uočljive ali na kraju priče znače veću zaradu za proizvođače i zakinute mušterije. Nenad Kreizer razgovara s Gordanom Lukić iz zaštite potrošača i reporterkom Majom Marić o marketinškim trikovima industrije svakodnevnih potrepština i posljedicama ovakvog odnosa prema potrošačima.
Cijene namirnica jedna su od glavnih društvenih tema, što su pokazali i posljednji izbori. Građani redovito porast cijena svakodnevnih potrepština stavljaju u prvi plan/pal kada ih se upita za najveće probleme koje tište društvo.
U takvoj situaciji se posebno osjetljivo reagira na pokušaje obmane potrošača od strane kompanija. U prakse ovakvih prijevara o kojima se govori u posljednje vrijeme spadaju i tzv. shrinkflation ili skimflation. Razlike u praksi su male ali sve na kraju imaju jedan cilj: potrošaču prodati manje proizvoda za istu ili veću svotu novaca.
Ali prvo s kolegicom Majom Marić razgovaram o tome kako u svakodnevici izgledaju prakse shrink i skimflacije.
Majo, što je zapravo shrinkflation? Još jedna engleska riječ za običnu inflaciju?
Pa, inflacija jest, samo malo bolje skrivena. Naziv dolazi od engleskog shrink, smanjiti, i inflation. Proizvod na polici izgleda praktički isto, cijena ostane ista ili čak raste, ali unutra je manje proizvoda. Recimo, kupujemo čips koji je uvijek imao 200 grama. Pakiranje izgleda isto, cijena je ista, ali odjednom unutra više nije 200 nego 180 grama. Mi imamo osjećaj da se ništa nije promijenilo, ista cijena na istom čipsu koji redovno kupujemo. Ali zapravo - nije.
Tehnički, nije poskupjela vrećica čipsa, ali je poskupio čips u toj vrećici. Točnije, dobivamo manje čipsa za isti novac i to ga čini skupljim. Samo je taktka toliko suptilna da to mnogi kupci ni ne primijete. Lakše zapamtimo da nešto košta 2 eura nego je li prošli put unutra bilo 200 ili 180 grama.
Ali količina ipak mora pisati na pakiranju. Znači, proizvođač nas zapravo nije prevario?
U tom grmu leži zec, što bi se reklo. Ako na novom pakiranju točno piše 180 grama, proizvođač nije napisao lažnu količinu. Piše cijena, piše gramaža. Problem je u tome što pakiranje može izgledati gotovo identično kao prije i nigdje ne mora velikim slovima pisati: "ovo izgleda kao ista vrećica, ali znate, nije".
Njemački centri za zaštitu potrošača (Verbraucherzentrale) zato govore o skrivenom poskupljenju. Prema reprezentativnom istraživanju koje je naručila njemačka savezna udruga za zaštitu potrošača, 81 posto ispitanika takva skrivena poskupljenja doživljava kao obmanu. A 87 posto želi jasno upozorenje na pakiranju kada se količina smanji, a cijena ostane ista.
A je li shrinkflation u Njemačkoj legalan?
Samo smanjivanje količine nije automatski zabranjeno. Proizvođač može promijeniti veličinu proizvoda i cijenu. Problem može nastati ako pakiranje i prezentacija proizvoda kupca dovode u zabludu.
Primjerice, njemački propisi zabranjuju pakiranja koja stvaraju dojam da sadrže znatno više nego što stvarno sadrže. Ali nema jednostavnog pravila koje kaže koliko praznog prostora smije ili ne smije biti. Svi mi znamo da baš čips ima puno zraka u vrećici, ali koja količina ga čini problematičnim?
Već spomenuti centri za zaštitu potrošača navode orijentacijsku vrijednost od 30 posto praznog prostora, ali u spornim slučajevima često se mora pojedinačno procjenjivati radi li se o obmani. Zato udruge za zaštitu potrošača traže jasnija pravila.
Dobro, ali spominje se još jedan izraz - skimpflation. Još nešto na što se trebamo pripremiti?
Skimpflation je naziv dobio zahvaljujući engleskom izrazu to skimp – štedjeti ili zakidati na nečemu. Kod shrinkflationa proizvođač smanji količinu, a kod skimpflationa štedi na kvaliteti ili sastojcima proizvoda. U tom slučaju pakiranje čak ne mora biti manje. Ostane ista količina, ali proizvođač promijeni ono što je unutra. Recimo, u pestu je prije bilo više skupih pinjola, a sada ih zamijene jeftinijim indijskim oraščićima. Ili dio maslinova ulja zamijene suncokretovim. U müsliju može biti manje voća.
I to je još teže primijetiti jer tko od nas pamti popis sastojaka s pakiranja koje je kupio prije šest mjeseci? S tim da je i "pamti" dosta visoko očekivanje jer ja, osobno, ne znam jesam dva puta detaljno pročitala sastav pesta koji kupim. Ponekad na proizvodu čak piše "nova receptura" ili "poboljšana receptura". A ta nova receptura ne mora nužno značiti da je proizvod postao bolji. Može značiti i da je postao jeftiniji za proizvodnju.
Smiju li proizvođači jednostavno tako promijeniti recepturu?
U principu da. Proizvođač odlučuje o recepturi i može je mijenjati, naravno uz poštivanje pravila o sastojcima, alergenima i označavanju proizvoda. I ne mora zbog toga smanjiti cijenu. Zato je skimpflation kupcu posebno teško dokazati. Trebalo bi praktički imati staro i novo pakiranje jedno uz drugo i uspoređivati sastojke.
Kako izgledaju konkretno marketinški trikovi kao shrinkflacija i skimflacija, kako se od njih zaštititi i postoje li zakoni koji potrošače uzimaju u zaštitu pitali smo Gordanu Lukić iz Razvojne organizacije zaštite potrošača.
Gospođo Lukić, u Njemačkoj se već godinama bore protiv ovakvih obmana te se čak dodjeljuju nagrade za proizvođače s najgorim prevarama potrošača. Recite je li to samo njemačka pojava?
Nije samo njemačka pojava. To je prisutno i kod nas na našem hrvatskom tržištu. Međutim, možda je to samo u posljednjih nekoliko godina malo više puta zabilježeno i uočeno. Vjerujem da u Njemačkoj i organizacije potrošačke, a i sami potrošači, više pažnje posvećuju tome što kupuju i kako troše. Kod nas se to pojavilo unazad dvije, tri godine da potrošači više to uočavaju. Nakon kako se uveo euro pa je postala razlika jako vidljiva.
Rekli ste da je to u posljednje vrijeme. Je li to zaista fenomen posljednjih godina ili postoji oduvijek samo su proizvođači postali da tako kažem drskiji u posljednje vrijeme?
Pa ovo drugo, da su postali proizvođači drskiji u posljednje vrijeme. Po meni postoji to odavno i nije to nešto novo. Kako sam rekla, stvar je samo u tome da se to prije radilo nekako na tiši način i nije bilo tako često. Bar koliko sam ja to primijetila. A sad kako je kod nas uveden euro prije nekoliko godina, onda su svi išli, pa promjena, pa zaokruživanje, pa svašta nešto, a na kraju su skužili da to su potrošači počeli uočavati. I onda su počeli s tim očitim schrinkflacijama. Puno im je lakše smanjiti proizvod i ostaviti istu cijenu nego povećavati cijenu i opravdavati zašto je cijena veća. Postoji od nekad, samo što se to u posljednjih nekoliko godina više uočava, više se priča o tome i više se skreće pažnju na to.
A kako se onda možemo zaštititi od shrinkflationa? Moramo fotografirati svaki jogurt koji kupimo?
To bi bila jedna mogućnost, ali dosta naporna. Puno korisnije je gledati onu sitniju cijenu na polici, cijenu po kilogramu ili litri, takozvani Grundpreis. Ako je pakiranje prije imalo 500 grama, a sada 450, ukupna cijena možda izgleda isto. Ali cijena po kilogramu pokazat će da je proizvod zapravo poskupio. To je zapravo najbolji način za uspoređivanje različitih veličina pakiranja. EU pravila upravo zato traže prikaz cijene po jedinici mjere za većinu proizvoda.
A Verbraucherzentrale sada želi i promjenu zakona?
Da. Žele da promjena više ne bude nešto što kupac mora sam otkrivati. Traže da proizvođači moraju jasno označiti kada su smanjili količinu proizvoda bez odgovarajućeg smanjenja cijene ili kada su promijenili sastav. Takvo upozorenje, prema njihovom prijedlogu, trebalo bi ostati na pakiranju najmanje šest mjeseci.
Ideja nije potpuno nova. U Francuskoj od srpnja 2024. veliki trgovci već moraju na polici upozoravati kupce na određene proizvode kod kojih se smanjila količina, a cijena po jedinici porasla.
Drugim riječima: kupac ne bi trebao stajati u supermarketu i razmišljati: "Čekaj, je li ova čokolada oduvijek bila ovako mala ili ja to umišljam?" Jer uz tempo svakodnevnog života - možda u umišljam.
A što se tiče Njemačke, da li ima nekih savjeta, kako se može provjeriti jesu li izloženi shrinkflaciji ili skimplaciji?
Njemačko društvo za zaštitu proizvođača u Hamburgu na svojoj internet stranici ima cijelu listu proizvoda koji koriste ovu taktiku. Lako ih možete prelistati. Pa se tako možda iznenadite kada saznate da vas Milky Way pokušava prevariti na isti način na koji i Finnish tablete za perilicu suđa. I ako odlučite uzeti malo Mövenpick sladoleda da se smirite - nemojte. I oni su smanjili sladoled sa 900ml na 850, a cijenu zadržali.
I zato vam možda tjedni račun u samoposluzi izgleda svaki put sumnjivo više iako generalno uvijek kupujete isto.
