Njemački stan iz snova ili dobro osmišljena prevara?

Prevare sa lažnim oglasima za iznajmljivanje stanova postaju sve sofisticiranije, a zahvaljujući umjetnoj inteligenciji danas ih je teže prepoznati nego ikada ranije. Zašto toliko ljudi ipak uplati depozit nekome koga nikada nije upoznalo? Koje trikove koriste prevaranti? I kako možete prepoznati prevaru pre nego što izgubite novac?

Onaj tko nije tražio stan u Njemačkoj, ne zna što je muka! Pretjerujem, naravno, ali kada ste u trećem mjesecu konstantne potrage i čini vam se da više vremena trošite na oglase nego na posao koji radite, a stana i dalje nema na vidiku, sve vam šale prestanu biti smiješne.

Tražiti stan u Njemačkoj danas je postao umjetnički pothvat. Ne samo što cijene konstantno i stabilno rastu iz godine u godinu, nego ni samih nekretnina nema dovoljno. Desetine prijava, dugi redovi za razgledanje, odbijenice ili potpuna tišina sa druge strane su svakodnevica onih koji pokušavaju pronaći veći stan, stan na boljoj lokaciji, u novom gradu.

I zato kada se konačno pojavi oglas koji izgleda kao moguće ostvarenje sna, što znači dobra lokacija, pristojna stanarina i lijep stan, lako je povjerovati da vam se sreća napokon nasmiješila.

Nažalost, toga su svjesni i prevaranti koji se oslanjaju baš na to. Očaj nakon duge potrage i olakšanje koje ljudi osjećaju kada se napokon ukaže prilika na horizontu.

Lažni oglasi za iznajmljivanje stanova nisu nova pojava, ali su posljednjih godina postali znatno uvjerljiviji. Umjetna inteligencija danas stvara fotografije koje izgledaju potpuno stvarno, tekstovi oglasa zvuče profesionalno, a komunikacija s "iznajmljivačem" djeluje ljubazno i ozbiljno. Nekoliko poruka, jedan ugovor u PDF-u, kopija osobnih dokumenata i sve izgleda kao sasvim normalna procedura.

Ali iza svega toga često ne postoji nikakav stan.

I dok mnogi misle da im se ne bi mogla dogoditi ovakva greška u procjeni, iskustvo kaže suprotno. Pa kako to da toliko ljudi ipak nastrada? Da li su žrtve zaista naivne ili je reč o tome da prevaranti veoma dobro razumiju ljudsku psihologiju?

Kako prepoznati trenutak kada običan oglas postaje pokušaj prevare? I kako se zaštititi?

O tome kako funkcioniraju prevare sa stanovima za izdavanje, zbog čega su toliko uspješne i na koje znakove upozorenja treba obratiti pažnju da biste sačuvali i svoj novac i svoje živce, razgovaram sa Sašom Bojićem.

Kako izgleda tipična prevara na tržištu stanova za izdavanje?

Prevarant postavi oglas za stan koji ne postoji. Ili postoji ali ga on ne izdaje. Da bi oglas delovao uverljivo, koristi atraktivne fotografije. Nekada ih ukrade iz pravih oglasa ili sa sajtova hotela i apartmana, a mnogo češće ih napravi uz pomoć veštačke inteligencije. Naravno da mora da se potrudi i oko pratećeg teksta, ali fotografije su za većinu kandidata odlučujuće kada odlučuju o tome hoće li se javiti na oglas. Prema tome, one moraju biti atraktivne i kada su takve onda oglas privuče velik broj zainteresovanih.

Oni kontaktiraju oglašivača elektronskom poštom mada je ređe moguć i telefonski kontakt. I onda stiže odgovor koji predstavlja jasan znak da je u pitanju prevara, ali to nažalost veliki broj ljudi ne prepoznaje kao prevaru. Taj prvi odgovor može da varira. Evo primera za to:

Imamo mnogo zainteresovanih za stan. Pošto nisam trenutno u Nemačkoj i nisam u mogućnosti da organizujem mnogo termina, potrebno je prvo da potvrdite ozbiljnost. Za to pošaljite mali depozit. Razume se da će Vam nova biti vraćen ako stan ne odgovara.

Može i ovako:

Mogu da sačuvam stan za Vas, jer ste dobar kandidat. Ali potrebno je da uplatite malu rezervacionu naknadu.

To znači da ako kandidat uplati 300 do 500 evra kao „rezervacionu naknadu“ stan tobože „neće biti ponuđen drugima“.

A ima i još bezobraznija varijanta: „Ima mnogo kandidata, Vi ste očito dobar i pouzdan kandidat, stan će biti Vaš ako odmah uplatite prvu mesečnu kiriju, i onda smo obezbeđeni i Vi i ja.“

Kako je moguće da ljudima to ne bude sumnjivo?

Pa tu ima više faktora, od kojih je naravno najvažniji ljudska naivnost. Iza prevare stoje tehnički mehanizmi, ali ništa bez ljudske psihe. To je još uvek najvažniji faktor, da citiram junake poznatog nemačkog hakerskog trilera „WhoAmI“: „hakuju se ljudi“. Dakle, osoba koja traži stan u Minhenu, Berlinu ili Kelnu, svejedno, nalazi se pod određenim pritiskom života. Ona je možda već poslala 50 prijava, i kako to danas biva, na mnoge dobila negativan odgovor a na mnoge nikakav odgovor. Najčešće je pod pritiskom jer mora da se iseli iz stana u kojem boravi. I ako se pojavi pozitivan odgovor sa „kvakom“ koja može biti sumnjiva, ta osoba se ipak nada i pita: kako da ne propustim ovu priliku?

Zatim, prevaranti koriste osećaj da nečega nema dovoljno. Kao kada prodavci navode da je ostao samo još jedan primerak nečega, ili da „akcija sa popustom ističe večeras“. Samo što je ovde u pitanju mnogo veći ulog, ali i mnogo veća nada u kandidata.

Osim toga, dobre fotografije stvaraju lažno poverenje. A tu je i čitav niz drugih faktora, na primer, prevarant nudi sliku svoje lične karte ili internet-portala na kojem radi sa nekretninama. On umiruje sumnje lažnim detaljima, tako da ljudi mogu da pomisle: previše je komplikovano da bi bilo lažno.

A ljudi u Njemačkoj su prilično skloni da precenjuju formalne znakove, oni tako reći odrastaju s velikim povjerenjem u ugovore, dokumente, pečate i potvrde?

Baš tako! Kada neko ko je odrastao u zemlji jake birokratije dobije profesionalno sročen i lepo napisan ugovor, skeniranu ličnu kartu i vizit-kartu, poslovnu mejl-adresu, fotografije i slične stvari, on teško može da odmah pomisli da se radi o prevari.

A onda krene procedura, i u trenutku kada se komunikacija nastavi mimo portala za oglašavanje i pređe na WhatsApp, ni tu se ne javljaju sumnje?

Pa ako se jave, i dalje je prisutna nada u uspeh. A onda se sve sumnje rado otklanjaju, jer je oglašivač već poslao nekakva dokumenta, podatke, nekoliko poruka. Ako se pojavi sumnja, neprijato je pomisliti: možda sam pogrešio. I zato ljudi ponekad nastavljaju dalje, videći u mnogim detaljima dokaz da je sve u redu. Prevarant ne pobeđuje zato što je napravio savršenu laž. Već zato što je uspeo da stvori situaciju u kojoj žrtva nema vremena i emocionalnog, da tako kažem, prostora da postavi prava pitanja.

Znači formula glasi: stvarna potreba + osećaj hitnosti + uverljiva prezetacija + mala suma kao prvi korak = smanjena kritičnost.

S druge strane, očito je da je jedino što se jasno izbjegava – razgledavanje stana, a to je veoma jasan pokazatelj da nešto ozbiljno nije u redu.

Pa eto, to tako još uvek ne vidi dovoljan broj ljudi da bi se ova prevara ispostavila kao nerentabilna, da tako kažem. I moram da dodam da mi je kao i svaka druga vrsta prevare ova posebno odvratna jer se temelji na zloupotrebi egzistencijalnih ljudskih želja, strepnji i nada, zatvor je za to.

A šta je sa fotografijama? Što po njima možemo zaključiti?

Fotografije mogu biti važan trag, ali same po sebi nisu dokaz autentičnosti. Obrnuta pretraga slika može pokazati da li su fotografije preuzete iz drugog oglasa, sa sajta hotela ili iz neke druge ponude. Međutim, kod potpuno novih fotografija generisanih veštačkom inteligencijom takva provera više ne mora dati rezultat. Zbog toga fotografije treba posmatrati samo kao jedan deo šire provere.

A da li prevaranti nude posebno privlačnu cijenu stanarine?

Privlačne da, ali vode računa da ne preteraju. Nije svaka povoljna ponuda prevara, ali kombinacija veoma dobre lokacije, atraktivnog stana, neuobičajeno niske cene i zahteva da se brzo reaguje predstavlja ozbiljan razlog za oprez. Prevaranti obično ne nude nešto što izgleda potpuno neverovatno, već nešto što deluje kao retka prilika koju bi bilo šteta propustiti.

Šta je još bitno? Sumnjivo ponašanje prilikom komunikacije?

E, tu zaista ima indikatora, tu valja obratiti posebnu pažnju. Sumnjivo može biti ako osoba izbegava telefonski razgovor, ne želi video-poziv, stalno odlaže razgledanje stana ili insistira da se komunikacija vodi van platforme na kojoj je oglas postavljen. Poseban signal upozorenja je kada se od zainteresovanog kandidata traži da uplati novac pre nego što je video stan i proverio ko ga izdaje.

U normalnom postupku iznajmljivanja stana u Nemačkoj redosled je drugačiji: prvo se stan razgleda, zatim se proveravaju uslovi i zaključuje ugovor, a tek nakon toga dolazi plaćanje depozita ili kirije. Ako neko zahteva rezervacionu naknadu, depozit, prvu kiriju ili bilo kakvu drugu uplatu pre razgledanja i potpisivanja ugovora, to je jedan od najjačih znakova moguće prevare.

A kada je reč o onim vizit-kartama ili osobnim iskaznicama koje djeluju autentično? Tu smo kod one sklonosti ljudi, možda posebno u Njemačkoj, da vjeruju autoritetu birokracije?

Treba biti oprezan i sa dokumentima koje šalje navodni stanodavac. Prevaranti često koriste lažne ugovore, falsifikovane lične dokumente ili izmenjene potvrde. Čak i kada dokument izgleda profesionalno, to ne znači da je autentičan. Važno je proveravati podatke preko nezavisnih izvora, a ne samo verovati informacijama koje je dostavila druga strana. To je, doduše, lakše reći nego uraditi, jer je čovek zapravo primoran da se upusti u istraživanje za koje obično nema baš vremena, ni živaca.

U redu. I sada zamislimo da si otkrio da je oglašivač krajnje sumnjiv - kako postupiti ako želimo da mu pomrsimo konce?

Ako neko posumnja da je oglas lažan, prvi korak je prijava samoj platformi na kojoj je oglas objavljen. Veliki portali imaju mehanizme za prijavljivanje sumnjivih oglasa. Potrebno je sačuvati sve dokaze: snimke ekrana oglasa, internet adresu oglasa, poruke, mejlove, broj telefona, podatke za uplatu i dokumente koje je druga strana poslala.

Ali: ako je već došlo do pokušaja prevare ili je novac uplaćen, slučaj treba prijaviti policiji. U Nemačkoj se ovakvi slučajevi najčešće tretiraju kao sumnja na prevaru. Policiji treba dostaviti kompletnu dokumentaciju: komunikaciju sa oglašivačem, podatke o računu na koji je novac poslat, potvrde o uplati i sve druge tragove koji mogu pomoći u istrazi.

Policija tada može da traži podatke od banaka, telekomunikacionih operatera i platformi na kojima je oglas objavljen. Može proveravati veze između različitih slučajeva, jer isti prevarant često koristi isti broj telefona, isti račun, iste tekstove oglasa ili iste dokumente u više različitih prevara.

I sada zamislimo još i najgori scenarij: naivna žrtva je poslala novac oglašivaču, on se više nikada nije javio, jasno je da je žrtva prevarena, ima li tu još nekog spasa?

Ako je novac već poslat, brzina reakcije je veoma važna. Kod bankovnih transfera treba odmah kontaktirati banku i zatražiti pokušaj opoziva uplate. Uspeh nije zagarantovan, ali što se ranije reaguje, veća je šansa da se novac zamrzne pre nego što nestane. I naravno obavezno prijaviti policiji.

Važno je, međutim, prijaviti i slučajeve kod kojih novac još nije izgubljen. Dakle, to je slučaj kada je prevara orktivena ali nisam uplatio ništa. Jer, jedan sumnjiv oglas možda neće dovesti do velike istrage, ali više prijava koje ukazuju na isti obrazac mogu pomoći platformama i policiji da prepoznaju organizovane prevare.

I sada još da dodam: pretpostavljam da umjetna inteligencija omogućava današnjim prevarantima da proizvedu mnogo više lažnih oglasa, tekstova, fotografija i dokumenata o sebi nego što su to mogli prije AI.

Tako je, nažalost. Prevarant zahvaljujući veštačkoj inteligenciji može da napravi ogroman broj različitih oglasa za par minuta, da odgovara stotinama ljudi u najkraćem vremenu, da prevodi poruke na njihov jezik, da pravi lažne identitete kao na tekućoj traci. Zato sasvim analogno i temeljito razgledanje stana ništa ne može da zameni. Glavni savet glasi: ako bilo ko od Vas traži novac pre razgledanja stana, ne budite naivni.

Svi mi volimo misliti da nam se ovako nešto nikada ne bi dogodilo. Mi obraćamo pažnju. Mi smo sigurni na internetu. Mi znamo bolje.

Ali službeni podaci kažu da smo možda malo previše samopouzdani.

Policije pojedinih saveznih zemalja (npr. Sjeverna Rajna-Vestfalija i Donja Saska) posljednjih godina redovito izdaju upozorenja jer bilježe porast ovakvih slučajeva, osobito u gradovima s velikom stambenom krizom poput Berlina, Münchena, Frankfurta ili Düsseldorfa.

Čak i Europski potrošački centar (ECC Germany) upozorava da su lažni oglasi za stanove postali raširena pojava te da prevaranti sustavno iskorištavaju nestašicu stanova i činjenicu da ljudi često ne poznaju uobičajene procedure najma u Njemačkoj.

I zato je važno sjetiti se par ovih pravila koja nam mogu pomoći da uočimo tzv. crvene zastavice na vrijeme.

Nikada ne uplaćujte novac prije nego što ste razgledali stan. Ako netko traži rezervacijsku naknadu, depozit ili prvu najamninu unaprijed, to je jedan od najozbiljnijih znakova upozorenja.

Provjerite tko zapravo iznajmljuje stan. Pokušajte utvrditi je li riječ o vlasniku ili ovlaštenom posredniku.

Ne vjerujte fotografijama. Obrnutom pretragom slika možete provjeriti jesu li preuzete s drugih oglasa ili internetskih stranica.

Budite oprezni ako je cijena predobra da bi bila istinita. Posebno ako se uz povoljnu cijenu stvara pritisak da morate odmah odlučiti.

Ne izlazite olako s platforme na kojoj je oglas objavljen. Ako iznajmljivač odmah želi prijeći na WhatsApp ili privatni e-mail, povećajte oprez.

Dokumenti nisu dokaz da je sve u redu.

Ne dopustite da vas požurivanje navede na lošu odluku.

Ako posumnjate na prevaru, sačuvajte svu komunikaciju i prijavite oglas platformi. Ako ste već uplatili novac, odmah kontaktirajte banku i prijavite slučaj policiji.

I ako bih morala sažeti cijeli podcast u jednu rečenicu rekla bih: ne šaljite novac nikome prije nego što ste osobno razgledali stan i provjerili tko ga doista iznajmljuje. To je i dalje najučinkovitija zaštita od većine prijevara s lažnim oglasima.

Nije loše i uvijek imati u pozadini mozga upaljen podsjetnik na ono što su nas još kao djecu naučili, da ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito - vjerojatno je.