Prirodne katastrofe i politički marketing u Njemačkoj i Srbiji

Ovo je opet ljeto ekstrema: požara koji haraju diljem Europe, rekordnih vrućina, suša... zajedničko gotovo svim ovim pojavama, osim patnje koje nanose ljudima i prirodi u krajevima koje pogode, je da su popraćeni manje ili više uspješnim nastupima političara koji iz ovih ili onih razloga iz ovih događaja pokušavaju izvući političku korist. To su ovih dana iskoristili i njemački kancelar Friedrich Merz i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

O temi političkog marketinga i prirodnih katastrofa govorim s kolegom Filipom Slavkovićem koji je na licu mjesta u centralnoj Srbiji svjedočio ovogodišnjim požarima i političkom igrokazu koji ih je pratio.

Kolega Filip Slavković je u tokom prošle i ove sedmice boravio najprije u južnoj a sada se nalazi u centralnoj Srbiji. Filipe, trenutno si u Kraljevu a nedaleko od tog grada već nedjeljama bukti požar.

Tako je, Nenade. Nije neobično to što tokom suvog i vrelog leta, kakvi su ovi letnji meseci, izbijaju požari. To se dešava skoro svake godine, često izazvano ljudskim faktorom a nekad kao prirodni procesi. Ove godine, prema podacima Evropskog informacionog sistema o šumskim požarima, EFFIS, do juče je u Evropskoj uniji izgorelo više od 670.000 hektara površina u skoro 1800 raznih požara. To je, inače, za oko 100 požara manje nego prošle godine kada je, do istog datuma bilo izgorelo skoro milion hektara u čitavoj Evropi. Toliko za osnovnu orijenataciju, naravno, nemamo prostora da ulazimo u detalje, Evropa je velika, manji, veći, uobičajeni, neuobičajerni požari itd. E sad: Srbiji je problem je što ovaj požar u čijoj se blizini sad nalazim, i onaj drugi veliki odnosno još veći požar na severu zemlje, ne mogu biti ugašeni jer je država, kako se pokazalo, već godinama zapostavljala infrastrukturu za borbu protiv požara pa vatrogasci, ni profesionalni ni dobrovoljci, nemaju dovoljno pre svega specijalizovane tehnike.

Šta u ovom trenutku gori u Srbiji i koliki su po obimu ovogodišnji ljetnji požari?

Oko 30 požara je na različitim lokacijama aktivno u Srbiji dok je ukupno ovog leta u ovoj zemlji registrovano 60 požara. Pri tom se misli na vatru u prirodi koja je zahvatila površinu veću od 30 hektara a jedan hektar je otprilike površina jednog „bundesligaškog“ fudbalskog terena. Najveći požar je u Deliblatskoj peščari, specijalnom rezervatu prirode koji se proteže od severne obale Dunava između Smedereva i Vršca na ukupno skoro 350 kvadratnih kilometara odnosno 35.000 hektara. Do sada je požarom obuhvaćeno, prema procenama, oko 4.000 hektara i još uvek nisu ugašena sva žarišta. Jučerašnji snimci dobrovoljaca sa terena pokazivali su sprženo tlo iz kojeg se još uvek diže dim što pokazuje da u suvoj zemlji i dalje tinja korenje izgorelog drveća. Tamo je otvorena vatra buknula još 21. jula ali se snažno proširila početkom avgusta kad je otprilike izbio i požar na planini Stolovi koja je udaljena oko 15 kilometara vazdušnom linijom južno od Kraljeva u kojem se ja sada nalazim. Požar na jednom od grebena ove planine, visoke 1375 metara, sinoć se recimo jasno video iz centra grada. Ukupno je ovde požarom zahvaćeno oko hiljadu hektara.

Dakle, ima 30 aktivnih požara a dva najveća bukte već nedjeljama. Zašto gašenje traje tako dugo?

Nezavisni stručnjaci ukazali su na kombinaciju nekoliko faktora ali najvažniji su loša uprava te slaba organizacija. Osnovni problem je izgleda bila prevencija. Naime, Deliblatska peščara je od ranije poznata kao područje na kojem postoji opasnost od požara zbog čega su među sadnicama bili formirani tzv. protivpožarni putevi. Peščara je, naime, kako joj ime i kaže, bila zona peščanih dina koja je za vreme austrougarske carevine krajem 19. veka pošumljena i pretvorena u rezervat u kojem su nastanjeni jeleni i brojne druge manje divlje životinje. U okolini su se kasnije naselili i uzgajivači stoke tako da je zaštita od požara postala bitna za tamošnji jedinstveni životinjski svet ali i za sela koju su se razvila u tom kraju. Poslednji veliki požar u Deliblatskoj peščari 1996. je na videlo već izneo da oni protivpožarni putevi nisu održavani od raspada socijalističke Jugoslavije. Ti putevi nije samo trebalo da omoguće vatrogasnim vozilima da zađu dublje u šumu nego su bili i prepreka širenju ognja. Tokom prethodne tri decenije, umesto da zbog lošeg iskustva budu bolje održavani, ti proseci su dodatno zapušteni zbog čega desetine vatrogasaca i još više meštana pet sedmica već ne mogu u potpunosti da ugase požar. To makar tvrde lokalni dobrovoljci koji su gasili požar i eksperti koji su se oglašavali u javnosti. Vojvodinašume, državno preduzeće koje se brine o Peščari, međutim, naglašava da se proseci čiste svake godine te da vatra nije mogla da bude zaustavljena zbog ekstremnih vremenskih uslova – dugog niza dana sa izuzetno visokim temperaturama i jakog vetra koji je raznosio plamen. Širenje ognja je makar bilo zaustavljeno pre nekoliko dana, nakon što su nedelju dana ranije seljani jedva odbranili najugroženija naselja.

Na planini tu u tvojoj blizini je situacija drugačija jer je tamo teren sam po sebi nepristupačan?

Da, zato ovde nije ni bilo posebnih preventivnih mera koje su mogle da budu sprovođene ali je kritika na račun državnih institucija takođe velika. Naime, i na Stolovina, kao i u Deliblatskoj peščari, nije bilo dovoljno vatrogasaca odnosno na Stolovima su tokom prvih sedmica najveći deo gašenja preuzeli dobrovoljci, bivši i aktivni padobranci. A i onima u Vojvodini i ovima u centralnoj Srbiji nedostajalo je pre svega vatrogasne mehanizacije, većinom se gasilo peške iz naprtnjača umesto šmrkovima iz vozila. Najveća kritika ipak je bila na račun vlade koja se do pre nekoliko dana nije potrudila da omogući gašenje iz vazduha, što je na velikim i nepristupačnim površinama poput Deliblatske peščare i planinskih grebena efikasan način za brzo zaustavljanje plamena. Srbija, prema zvaničnim informacijama, više nema sopstvene avione koji mogu da se koriste za gašenje požara, takozvane „kanadere“, jer su za njihovo angažovanje potrebne veće vodene površine bez prepreka, što u praksi obično znači da moraju da uzimaju vodu sa površine mora. Ministarstvo unutrašnjih poslova poslednjih dana jeste za gašenje angažovalo helikoptere posebne namene tipa Super Puma i Kamov ali nije jasno zašto oni nisu bili upotrebljeni ranije.

Gašenje iz vazduha počelo je tek kada je krajem prošle sedmice u Srbiju stigla pomoć iz Rusije.

Jeste. Čitava situacija je pri tom postala izbor novih političkih podela i sukoba po ideološkoj liniji. Naime, vatra u Peščari je uspešno zaustavljena tek kada je na aerodrom u Nišu, gde je pre skoro 15 godina osnovan Srpsko-ruski humanitarni centar, sleteo avion ruske službe za borbu protiv prirodnih katastrofa, MČS. Ta specijalizovana letelica tipa Iljušin u jednom letu može da izruči više od 40 tona vode koja se u rezervoare unutar trupa pumpa crevima. Da bi uopšte preleteo preko Bugarske, Iljušinu je bila neophodna posebna dozvola EU zbog sankcija koje inače važe prema Rusiji od kako je napala Ukrajinu. Avion je odmah angažovan iznad Deliblatske peščare i odlučujuće je, kako se smata, doprineo gašenju požara a potom je korišćen i nad Stolovima. Još pre nego što je ruska pomoć stigla, rasla je kritika na račun srpske vlade jer se nije obratila za pomoć Evropskoj uniji. Srbija je već čitavu deceniju članica evropskog sistema brzog reagovanja na opasnosti od požara te je i sama slala podršku drugim zemljama, recimo Španiji, kada je na to bila pozvana. A onda se Beograd ipak obratio tom Mehanizmu EU za civilnu zaštitu, UCPM, pa su u roku od jednog dana, tokom vikenda, u pomoć pri gašenju ova dva velika požara došli timovi iz Rumunije, Češke i Slovačke s helikopterima koji mogu da nose između dve i po i tri i po tone vode dok je juče stigao i vatrogasni tim iz Nemačke. Inače, srpski helikopteri za gašenje požara mogu da nose četiri i po tone vode ali su u gašenje uključeni tek nakon što su stigli i oni iz EU. Ministar unutrašnjih poslova Srbije, Ivica Dačić, juče je inače objašnjavao da nije bilo efikasno da domaći helikopteri budu angažovani ranije, kao i da se sa upućivanjem poziva za podršku inostranstvu nije kasnilo. Dačić je insistirao i da je požar u Deliblatskoj peščari izbio tek 5. avgusta a ne u julu.

Predsjednik Srbije je za vikend posjetio vatrogasce koji su zaustavili požar u Deliblatskoj peščari.

Aleksandar Vučić je i inače na nekoj vrsti turneje po Srbiji gde uglavnom obilazi gradilišta na tzv. infrastrukturni projektima, daje podršku lokalnim samoupravama u kojima je njegova Srpska napredna stranka SNS na vlasti a upušta se i u svojevrstan dijalog sa građanima. Prošle sedmice je boravio u Topličkom okrugu, na jugu Srbije, a juče je bio u Raškom okrugu čije je sedište ovde u Kraljevu. Upadljivo je, meni, bilo što ovde ni jednom rečju nije pomenut požar na Stolovima dok se obraćao svojim pristalicama okupljenim 15 kilometara daleko od planinskog vrha koji bukti. Dan pre toga bio je kod Deliblatske peščare, nakon što je pet dana ranije iz aviona posmatrao požar, i zahvalio se srpskim vatrogascima. Vučić je zahvalio vatrogascima na požrtvovanosti ali je susret bio praćen neprijatnim osećanjem vidne napetosti između šefa države i vatrogasaca jer su i način obraćanja i govor tela pokazivali da Aleksandar Vučić iz nekog razloga nije zadovoljan ekipom na terenu a da ni profesionalni vatrogasci zapravo nemaju volju da budu pred kamerama s predsednikom koji im se obraća kao potčinjenima i nudi ih sendvičima koje je sa sobom doneo.

Da li su u čitavoj debati o požarima uopšte pominje ekološki ili ekonomski aspekt katastrofe?

Srpski predsednik je prilikom obilaska Peščare kazao da štete nisu velike, da je većina divljači spasena a da sela i stoka uopšte nisu bile zahvaćene vatrom. Druge posledice nije pominjao. Na terenu su spasioci utvrdili da nekoliko pomoćnih objekata odmarališta i šumarskog gazdinstva a da se uopšte ne zna koliko je jelena i pre svega manjih životinja nastradalo. Na Stolovima je u opasnosti bilo krdo divljih konja koje na ovoj planini živi ali su se ove životinje uspešno izvukle iz oblasti pod požarom dok su im spasilačke službe obezbedile vodu na pojilu. Ugrožena je tokom protekle sedmice bila srednjovekovna tvrđava Maglič koja nalazi na brdu pored planine Stolovi ali su požar podalje od ovog spomenika kulture zadržali vatrogasci i dobrovoljci, od kojih su neki bili volonteri iz evropskih i latinoameričkih zemalja koji inače bez nadoknade rade u Magliču.

Zbog toga što je za gašenje vatre u Peščari međunarodna pomoć kasno pozvana, u dijelu javnosti se govori o namjernom spaljivanju ovog prirodnog rezervata kako bi se omogućila promjena namjene tog zemljišta.

Naime, oko Deliblatske peščare formirano već je nekoliko vetro-parkova za proizvodnju električne energije a u svim kompanijama koje se time bave vlasnici ili upravljači su iz redova vladajuće SNS. Sada se pretpostavlja da bi i deo Peščare posle požara mogao da bude otvoren za postavljanje novih turbina na vetar zarad profita od proizvodnje struje. Srpsko državno tužilaštvo je, međutim, nakon što su se pojavile prve takve informacije, prošle nedelje objavilo da će procesuirati sve koji, kako je to rečeno, šire lažne informacije o požarima.

A govori li se o posljedicama po životnu sredinu ili klimatskim promenama kao uzroku požara?

To je tema samo u malom broju medija i uskom delu javnosti. Vlasti i provladini mediji ove probleme ignorišu ali ih ljudi osećaju. Pred kraj prošle sedmice, recimo, u Bugarskoj i pre svega Rumuniji bila je proglašena opasnost od zagađenog vazduha zbog dima i čađi koju je jak vetar nanosio iz Deliblatske peščare. U Temišvaru, rumunskom gradu u blizini granica sa Srbijom, izdato je bilo upozorenje stanovništvu da zatvaraju prozore i vrata te da ne napuštaju domove bez preke potrebe, pogotovu ukoliko inače imaju zdravstvenih tegoba, zbog zagađenog vazduha. Ovde toga nije bilo, iako sam i sam, recimo, u subotu ujutru i tokom podneva tog dana u centru Kraljeva osetio jak smrad dima koje je naneo vetar s planine dok su merači zagađenja vazduha u gradu zabeležili zabrinjavajuće količine štetnih čestica zbog kojih bi zapravo ljudima moralo da bude rečeno da je bolje da ne izlaze iz kuća. Ali u Srbiji nikakvih takvih upozorenja nije bilo.

I njemačka politička povijest je puna političara koji se medijski efikasno slikaju na područjima pogođenima prirodnim nepogodama i tako se narodu i biračima prodaju kao spasitelji.

U njemačkom političkom žargonu čak postoji i izraz Gummistiefel-Politik: fotografija političara u gumenim čizmama, do koljena u mulju, okružen vatrogascima.  No granica između uspješnog iskorištavanja naslikavanja u katastrofama pogođenim područjima je vrlo tanka. No prođimo prvo nekoliko povijesno najdomljivijih primjera sprege katastrofalnog ozračja i političkog uspjeha ili neuspjeha.

Moglo bi se reći da se kao prototip svih kasnijih slučajeva ovog političkog marketinga uzima katastrofa s olujnom poplavom u Hamburgu 1962.  (u Hamburgu) kada je poginulo više od 300 ljudi. Tadašnji senator za unutarnje poslove Helmut Schmidt preuzeo je zapovijedanje i angažirao Bundeswehr te savezničke jedinice, iako za to u tom trenutku nije imao jasne ovlasti po ustavu. Iz lokalnog SPD-ovca postao je nacionalno poznat "čovjek koji rješava stvari", što je bila podloga za njegov kasniji uspon do kancelara. Katastrofa kao odskočna daska, bez ijedne izrečene izborne poruke.

Drugi poznati socijaldemokrat koji je iskoristio bonus spasitelja je Schmidtov nasljednik Gerhard Schröder.

U ljeto 2022, mjesec dana prije izbora, Schröder je u anketama zaostajao za demokršćanom Edmundom Stoiberom, opterećen visokom nezaposlenošću i problemima s njegovim poznatim programom Agenda 2020..

Kad je Laba potopila grad Grimmu, Dresden i niz saskih gradova, Schröder je otkazao predizborne skupove, pojavio se u gumenim čizmama u poplavljenim ulicama i obećao brzu, nebirokratsku pomoć. Vlada je odgodila već dogovoreno sniženje poreza i preusmjerila novac u fond za obnovu, čime je poruka "država je tu" dobila i materijalni sadržaj. Stoiber je u istim danima djelovao sporo i suzdržano. U kombinaciji s protivljenjem ratu u Iraku, Schröder je izbore na kraju ipak dobio i ostao zapamćen kao Flutkanzler — kancelar poplave. Kritičari su mu prigovarali da je tragediju pretvorio u kampanju; branitelji da je jednostavno radio svoj posao pred kamerama.

Nekoliko godina kasnije. Također poplava ali potpuno drugačiji učinak.

Nakon poplava u dolini Ahra i Erfta sredinom srpnja 2021., u kojima je u poginulo oko 180 ljudi, Laschet je kao premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije i kandidat CDU/CSU-a za kancelara došao u Erftstadt-Blessem. Dok je predsjednik Frank-Walter Steinmeier u prvom planu davao izjavu o žrtvama, Laschet se u pozadini smijao i zbijao šale s ljudima koji su ga okruživali. Snimka je obišla zemlju u nekoliko sati. Ispričao se i objasnio da se smijao nečemu nevezanom uz tragediju, ali šteta je bila učinjena: prizor je postao vizualni sažetak dojma o neozbiljnosti kandidata i njegov rejting se nikada nije oporavio.

Dio komentatora je upozoravao da je isječak izvučen iz konteksta i da je nesrazmjerno odredio ishod kampanje — što je samo po sebi ilustracija koliko su slike u današnjim kampanjama moćne i važne.

I dolazimo do čovjeka koji je na kraju umjesto Lascheta postao demokršćanski kancelar.  Požar u okrugu Düren izbio je 13. kolovoza, a potpuno ugašenim proglašen je 21. kolovoza 2026.; izgorjelo je ili oštećeno oko 300 do 400 hektara šume.

Kancelar Merz stigao je u pogođeno područje 22. kolovoza, dva dana nakon gašenja i neposredno po povratku s ljetnog odmora. Dočekali su ga zvižduci, trube i povici negodovanja, a dio mještana je novinarima posjet opisao kao PR-trik.

Merz je branio svoj raspored tvrdnjom da je namjerno čekao kako bi spasioci mogli mirno raditi, a dodao je i da ga oni koji viču ne impresioniraju te da razgovara s onima koji pomažu. Načelnik okruga Düren Ralf Nolten, također iz CDU-a, potvrdio je da je kancelara zamolio da dođe nakon, a ne za vrijeme požara.

Oporba, prije svega Zeleni, prigovorila je zbog neaktivnosti, dok je premijer NRW-a Hendrik Wüst prekinuo odmor i posjetio područje ranije. Merz je požar ocijenio posljedicom klimatskih promjena, ali nije naveo konkretne mjere; najavio je analizu iskustava iz gašenja i raspravu o pripremi na buduće požare u vladi, na sjednici kabineta 25. kolovoza posvećenoj zaštiti od vrućina i prilagodbi klimatskim promjenama.

Kada političari područje prirodnih katastrofa pokušavaju zamijeniti pozornicom za predizborne kampanje ili za stvaranje političkog imidža, to rijetko kada završava dobro.

Najnoviji slučajevi u koje su upleteni šumski požari te njemački kancelar i srbijanski predsjednik to vrlo dobro predočavaju. Neki rijetki slučajevi iz prošlosti su političarima koji su se inscenirali na poprištu prirodnih katastrofa ipak pomogli u karijeri.