Live hören
Jetzt läuft: NEU Des fleurs von Tove Lo feat. Stromae

Julijana Matanović: "Stoji ti put" COSMO bosanski/hrvatski/srpski 01.07.2026 23:14 Min. Verfügbar bis 01.07.2027 COSMO Von Amir Kamber


Download Podcast

Julijana Matanović: "Stoji ti put"

Stand:

Amir Kamber, Davor Korić, Boris Rabrenović

Amir Kamber razgovara s Julijanom Matanović iz Hrvatske o njenom romanu "Stoji ti put". Ko su te trpne žene koje nastanjuju njene priče? A šta ćemo sa snažnim ženama? Kome one pomažu ili odmažu? Kako je bilo prije? Kako je danas? Dotaknut ćemo se i svijeta gatanja tj. čitanja znakova u talogu kafe. Prije razgovora s autoricom, kolega i književni selektor Davor Korić predstavit će njen književni put, najvažnije biografske činjenice i mjesto koje njen rad zauzima u savremenoj književnosti.

Početak jula, bavimo se literaturom. Govorimo o knjigama koje su napisane na jezicima koje ne možemo da ne razumijemo. Ovaj put razgovaramo s Julijanom Matanović, spisateljicom iz Hrvatske, autoricom romana: "Stoji ti put"

Kolega književni selektor Davor Korić uvešće nas u priču, u crticama predstaviti književni rad ove autorice, skrenuti pažnju na njene biografske i umjetničke koordinate.

Julijana Matanović

Davore, nisi slučajno za početak jula odabrao knjigu, koju ovaj put preporučujemo našim slušateljima?

Započelo je ljeto, vrijeme godišnjih odmora i putovanja na jug, najčešće negdje na more, pa sam pomislio da bi bilo dobro preporučiti neku knjigu koja se lako čita, koja se može ponijeti na put ili plažu - kratki roman spisateljice Julijane Matanović "Stoji ti put". Ali, kada kažem da je to knjiga koja se lako čita nikako ne namjeravam umanjiti njenu literarnu vrijednost. Julijana Matanović je spisateljica koja piše jednostavnim, gotovo minimalističkim, a ipak dojmljivim stilom, jasnim i preciznim, kratkim i konciznim rečenicama, koje nisu komplicirane pa se zato njena knjiga lako čita. Nema u njenoj knjizi dugih uvoda, raznoraznih opisa krajolika i podataka o vremenu radnje i okolnostima u kojima žive njeni likovi nego se koncentrira na suštinu, na likove i radnju, koja teče glatko. Mjesto radnje je neodređeno iako se na jednom mjestu spominju Zenica i Sarajevo, ali jasno je da se radnja odvija u nekom manjem mjestu u Bosni, koju spisateljica dobro poznaje s obzirom da je 1959. godine rođena u Gradačcu gradu u sjeveroističnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Ali ipak se i pored toga što je rođena u Bosni i Hercegovine ne ubraja u bosanskohercegovačke književnice nego u hrvatske.

Julijana Matanović

Od svoje treće godine živi u Đurđenovcu u Osječko-baranjskoj županiji gdje je pohađala osnovnu školu, zatim gimaniziju u obližnjim Našicama, a studirala je na Odsjeku jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku gdje od 1982. godine radi kao asistentica. Postdiplomske studije je završila na Filozofskm fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala s temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća.

Dakle, pored toga što je pisala i objavljivala svoja literarna ostvarenja Julija Matanović je imala i veoma uspješnu univerzitetsku karijeru.

Da. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radila je prvo kao asistentica na Katedri za noviju hrvatsku književnost, a kasnije kao docentica i vanredna profesorica. Stručne i naučne radove objavljuje od 1982. godine u časopisima, novinama i na radiju i do sada je objavila tristotinak rasprava, ogleda, izvornih članaka i književnih kritika. Bila je voditeljica važnih književnih tribina i znanstvenih projekata, urednica biblioteka i književnih časopisa, predsjednica i članica povjerenstava za nagrade, kao i članica suradnica HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). U bilješci o autorici objavljenoj na kraju ove knjige o kojoj danas govorimo napisala je kako je danas redovita članica Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, voditeljica Umjetničke organizacije Lađa od vode, rado čitana prozaistica i istražiteljica obiteljskih tajni.

Julijana Matanović

Na Svjetskom prvenstvu u fudbalu je Njemačka izgubila od Paragvaja i ispala iz natjecanja. Na prvi pogled kao da je ogromna tuga preplavila gradove i sela. Na drugi pogled, opet se čovjek pita, možda to i nije tako, jer kad bacimo malo pogled na medije, ovi stručnjaci trenutno koji porede stanje u reprezentaciji sa situacijom u zemlji i ekonomiji, to su uglavnom muškarci koji možda malo sebe previše poistovjećuju sa nogometom u koji se, naravno, muškarci najbolje razumiju. Kako vi gledate na Svjetsko prvenstvo u fudbalu? Je li to muška priča za vas?

Nikako, za mene to nije muška priča, pošto sam ja odrasla uz nogometnu loptu. Naime, ja sam bila jedina djevojčica u ulici u kojoj sam odrasla. To je u Slavoniji malo industrijsko naselje. Ulica je bila samo u jednom redu, a preko puta je bila velika livada koja je završavala prugom, jedna idilična slavonska slika. I ljeti bih ja s dječacima iz ulice napravila stative, ukrali bismo mlade topole i napravili stative. Cijelo ljeto bih vam provela na livadi.

I još uvijek kad dođem u svoje mjesto oni koji me prepoznaju, a sad me sve manje njih prepoznaju, zovu me Šekularac po slavnom onom Šekularcu koji je bio reprezentativac bivše Jugoslavije. Ja sam mislila kad sam bila mlada da je to zbog toga što jako dobro igram. Dobro sam driblala sve dečke iz ulice. Ali kad sam vidjela Šekularca kako sjedi u prvom redu jedne fotografija reprezentacije, kad sam vidjela noge, odmah sam počela nositi duge haljine.

Ajmo malo o romanu o kojem danas pričamo "Stoji ti put". Tri žene u prvom planu - Rita, Agata i Delfa. Kakva je njihova priča? Tko su te tri žene?

Napisala sam priču o tri žene gdje se može doista vidjeti dosta toga iz života mojih predaka i iz mog vlastitog života, a priča je o ženama koje su trebale biti trpljive. To je termin koji smo upotrebljavali, dakle, žene koje su svjesne kako žive što sve moraju podnositi, ali su tako jednostavno odgojene. Trpe stvari jer to tako mora biti. A one imaju te svoje gatare, žene koje gledaju u šolju, kako se to kod nas gleda, ali to su ustvari žene koje obavljaju ovdje funkciju. Da sam ih stavila u hrvatsku metropolu, onda bi to bio neki psihoanalitičar i psihoterapeut. Ovdje su obične žene iz sela koje su ustvari su sugovornice mojih triju žena.

Međutim, osim tih Delfa i Rita koje su strpljive žene. Postoji jedna žena koja je vrlo snažna koja ostaje u sjeni glavnih likova, ali koja vuče konce.

Neki njeni naslovi su doživjeli i više od deset izdanja i štampani su u desecima hiljada primjeraka. Ali, reci nam na šta je mislila kada kažeš da je istražiteljica obiteljskih tajni.

Julijana Matanović

To se jako dobro vidi upravo u ovoj knjizi koju preporučujemo našim slušateljicama i slušateljima koji se interesiraju za literarna ostvarenja pisaca sa našeg govornog područja, jer u njoj Julijana Matanović tematizira sudbine tri ženska lika u mreži kompliciranih obiteljskih odnosa. Knjiga je podijeljena u tri poglavlja nazvana prema imenima te tri žene, a to su Rita, Agata i Delfa, likovi o čijim nesretnim sudbinama autorica piše sa neskrivenom dozom empatije. Radnja ovog romana se odvija u vremenu u kojem žene u patrijarhalnim obiteljskim odnosima nisu imale pravo na jednakost i u kojem je bilo gotovo normalno da žena trpi i nijemo se povinuje dodijeljenoj sudbini. Sva tri ženska lika u romanu Julijane Matanović "Stoji ti put" su i dalje prisiljene živjeti u svijetu oblikovnom muškom voljom, a svaki pokušaj pobune im se obije o glavu. Nasuprot tom neupitnom muškom autoritetu koji je u ovoj knjizi opisan jednodimenzionalno u središtu romana su slojeviti odnosi majki i njihovih kćeri.

Zašto je Julijana Matanović za svoj roman odabrala upravo ovaj naziv "Stoji ti put", rečenicu koju smo možda negdje čuli kako je izgovara neka stara tetka, komšinica, baba gatara, koja gleda u šoljicu ili fildžan u kojem je ostao talog ispijene kafe.

Taj naziv autorica je odabrala uprvo zbog toga što je njime željela istaknuti kao se radi o sudbinama žena koje žele da postanu majke, pa je pored ova tri ženska lika Rite, Agate i Delfe, uvela i tri lika žena koje u talogu ispijene kafe znaju sagledati nečiju sudbinu. Ali ona to radi na način da to ne djeluje kao obično praznovjerje nego, rekao bih, te tri žene uzdiže na nivo čuvenih proročica iz antičke Grčke.

Odlomak iz knjige "Stoji ti put"

Tih nekoliko koraka od dječje do roditeljske postelje ubraja se u najvažnija životna putovanja. I nije važno radi li se o njih pet ili četrdeset tri, nije važno ni što će brojač instalirane aplikacije zabilježiti. Važno je samo jedno. Ta će prijeđena staza zauvijek ostati zalijepljena na nježnim tabanima, određujući mirise i mekoću svih naših budućih jastučnica i popluna, svih tema kojima će pričom – kroz život – uspavljivati druge, ali i sebe same. Tko ne upamti ili ne doživi taj put, život će protražiti tražeći ga po tuđim kućama, po iznajmljenim sobama jeftinih motela, po slabo zagrijanim vikendicama u planinama i poslovnim hodnicima na kojima će redovito stajati netko tko će, makar u svoju bradu promrljati, kako nam cipele nisu dovoljno fine i dovoljno šik. Djeca se često uznemirena srca i nepravilna disanja, uvlače u sigurnost prostranih kreveta koji mirišu na sigurnost. U roditeljskoj sobi, barem tako piše u pristojnim čitankama, spava onaj koji i njih mlađe, ali i one od njih daleko starije, a životu nevještije, čuva čak i onda kad i on sam drijema. Navečer spusti rolete, da dan onima o kojima se brine u sobu ne uđe prerano. Nigdje nema više tame, ali u isto vrijeme i – na samo nekoliko kvadratnih metara – više sigurnosti nego što ih ima u roditeljskoj sobi. Samo, je li sintagma roditeljska soba jednina ili množina?